ne trebam te da shvatiš
pomračenu mene
koja piše pjesme i voli da se bedira
oko nepromjenjivog
trebam te da si ćelav i jak i da te
boli kurac.
da mi kažeš - sad ideš sa mnom
i šuti.
punk je zakon, grunge ti ne postoji,
trakl je ok, ali ja sam u pravu
čak i ako nisam. kapish?
a onda u drugome trenu
trebam da si mi muza
da si sjebaniji od mene i da
pišeš
bolje od mene. da si bolji frontmen.
da nisi čitljiv i da je
s tobom teško
da pušiš piješ viski da nestaneš
danima!
odeš brodom u norvešku, na
njujorške dokove
da si sanjar i vole te
bitnički pederi
da se ne daš sresti, da furaš tužnu
pustinjačku priču
i da nemam ništa od tebe osim
toga svega...
onda pak trebam da si zen, da si se
kao jackova indijanaka,
tristessa,
već odavno pomirio sa stvarima i
smiješ mi se što se stalno bunim i
ja stvarno nikad ne znam
zašto me voliš
vidiš, ja nekako mislim da si ti
unatoč svim tim tijelima
Jedno
(Muško, u to sam sigurna, jer Žensko
smanjuje mogućnosti,
žensko je potpuno druga
- uglavnom neprijateljska mi
energija)
i ja ne znam kako da se snađem
kad je sve tako
fizički podijeljeno, a sa svakim od Tvojih ličnosti
ostvarujem posebnu ljubav.
jedno tijelo smijem dirati,
jedno ponekad,
a jedno nikada.
jednome mogu pričati o sebi (valjda to svi uvijek malo moramo)
drugome nikada, jer on nije tu za te
pizdarije. treći me ponekad uvede
u čudne noćne situacije, s njim se pitam gdje sam to
a svejedno je
svejedno
i onda sam neodlučna kad te tako
treba raskoliti,
tebe Jednoga,
na samo jedno tijelo, u koje ne staneš
ne staneš
pa sam zbunjena i onda neću
ni jedno
kad ne mogu sve
i ostajem samo sa svojim
i stvaram te projekcije
i uopće ne znam hoću li se
ikad
skoncentrirati
na ostvarivo
17:38 - { 5 } Komentiraj
-
On/Off
ovih dana igram se pomračenosti.
(vidiš, ja više ne znam živim li
ili se cijelo vrijeme igram
i gotovo ništa ne shvaćam ozbiljno)
ovih dana mjesec je blizu i svi su ludi,
samo ne vide.
(tražim zaklon od nedefiniranih emocija,
a na kraju mi i to postaje predmet sprdnje)
sjetila sam se jednog luzera kojeg poštujem najviše
i on mene.
čudno
inače ne voli žene
16:20 - { 1 } Komentiraj
-
On/Off
vrhunski hormonalno, stavljam painkiller na vidno mjesto
i
čekam potrebu (po svim kozmičkim pravilima doći će
prije večeri)
čudnim ritmom premještam se sa sunca u hlad
kao i mačka (začudo, ostaje nijema na graktanje
točno iznad naših glava. ne zanimaju je velike ribe,
samo male
klošarske)
osjećam nagli sram zbog nekog davnog, napušenog
sjećanja. vidio si me, slučajno
onakvu kakvu si uvijek htio
ja uglavnom ne popuštam tuđim maštarijama
niti ičem ciljanom.
malo mrzim tu večer
pored glave pupovi neke sezonske biljke
nisam ljubitelj vrućina, kao ni naša mačka,
samo
ona ima krzno, a ja...
hejtersku krv. evo, ne mogu ni pocrniti
(a hejt uvijek znači da ti je previše
stalo
kako god ostalim glupanima izgledalo)
crijeva rade preglasno, danas je sve pre
intenzivno
i u literaturi
Vrabac je sreo boga
imao je njegovo lice i namignuo mu je!
a Leo pronašao najljepši jad
u licu indijanke
koja se jedno vrijeme odbijala pomiriti
sa stvarima
ne znam kako joj je uspjelo zavoljeti
ljude
na prazan želudac
...
17:32 - { 1 } Komentiraj
-
On/Off
ako ne budem dobra na ovome svijetu,
osjećat ću stalno onu tjeskobu
iz polusna
i gušiti se neodređenim masama
poljepljenim po zubima i ždrijelu
ako ne budem dobra
vrag će me podsjećati na neku prošlost,
plakat ću od djetinjstva
iako mi uopće ne fali,
plakat ću od odnosa
ako ne budem dobra
vatra će biti u nepojmljivim kontrastima,
a moj će im se um do beskonačnosti
opirati
u nemogućnosti da ih prihvati
i mrtvi će me voditi okolo, a ja ću ih
morati slušati
iako znam da nisu u pravu
ako ne budem dobra na ovome
svijetu
bit ću polumrtva
i poluživa
a ako budem dobra
na ovome svijetu
- isto to
samo ranije
16:37 - { 4 } Komentiraj
-
On/Off
nikad vi nećete osjetiti moj prazan papir
osim ako ga spomenem, a tu prestaje
bjelina..
to je ta stvarnost o kojoj govorim, potrebno je da shvatite:
realizacija nikad nije jedina istina, najčešće je
zapravo
potpuni promašaj. izgled i ponašanje
na koje rijetko tko da obraća pažnju,
loša poezija, frontmeni bez muda...
i to je ok.
prave stvari ne događaju se, ali ipak
znamo da postoje
(kako?)
a onda im prestanemo težiti i sve bude dobro.
dovoljno je da znamo, nama koji
možemo izdržati
(ovo je za tebe, znaš koji si. blizu je tvoj dan)
. . .
ja si ne znam olakšavati onako kako ti to radiš
(kako većina radi)
vidiš, pankeru
lako je "voljeti" nekoga tko ti je uvijek tu
a ja ne volim da mi je priređeno,
podređeno,
radije neću nikako. volim paralele, dva života
sasvim slučajno jednako usmjerena
ljubav nije easy going
jest balans, ali ne takav kao tvoj
umjetno stvoreni
možda je ok biti u takvoj vezi, ali
što ja imam s time,
što ja imam s 'ok', osim ako u pitanju nisu neke velike
svemirske istine?
možda si umoran, ako jesi barem budi true
i ostani sam.
jebote, zar je svima to tako teško
možda se i ja jednom umorim pa se udam za šonju i onda
dignemo kredit
. . .
me & my head high, sjetim se odmah lucijinih riječi
to pisanje, kakav thrill
a ja joj kažem da danas krvarim riječi
takav je dan.
sve je nedjeljna, razočarana ali lijepa poezija
nakupine događaja
fragmenti
(možda su razočarani najljepši na svijetu)
svuda oko mene crno-bijele amy s velikim vikend-kosama,
šepure se na unutra pred zidom od cigle.
isfuravaju psihu, ljubičastu kišu i
ljubav za nebitno.
metle.
sidro oko vrata
da ju sačuva na mjestu
da ne poludi?
da ne umre?
pff..
ne kuže ljudi, nije to tragična priča.
za nas je tragično kad nije tragično,
da smo mali i osrednji, neprimjetni
to nas plaši
(neću zadirati u razloge, to neka ostane
zvijezdama
u plodnoj vodi)
. . .
prošao je dan u pjesmi.
imam puno za reći, a nikako da prestanem
čitati od početka,
prelamati sve taman prije
nego što samo završi...
. . .
18:20 - { 3 } Komentiraj
-
On/Off
|
|
